Stephen Hawking je jednom organizirao zabavu za putnike kroz vrijeme, ali naravno nitko nije došao.
Dakle, zasada je putovanje kroz vrijeme izmišljena stvar i to dugo vremena. Desetljećima prije Doktora Whoa, H.G. Wells je napisao svoju čuvenu knjigu Time Machine (1895). Više od stoljeća i pol prije toga irski pisac po imenu Samuel Madden objavio je (anonimno) Memoare dvadesetog stoljeća (1733). Madden je izjavio da je imao „čast i nesreću” biti prvi povjesničar koji može odstupiti od pisanja o prošlim događajima i vremenima i to uz pomoć nepogrešivog Vodiča. Ušao je u mračne prostore u budućnost i otkrio tajne godina koje tek dolaze. Te tajne Madden je otkrio od vremenskog putnika koji mu se jedne noći otkrio kao anđeo, ostavljajući mu niz svezaka koji sadrže državne članke iz vladavine Georgea VI.
Nešto više od stoljeća kasnije Edgar Allan Poe je u svojem djelu pod nazivom Eureka spomenuo pismo koje je pronađeno u boci, a datira iz 2848. godine. Njegov pisac se žalio na drevne znanstvenike koji su bili odani deduktivnom i induktivnom zaključivanju kada ustvari znanost „čini svoje najvažnije napretke… naizgled intuitivnim skokovima”.
Dakle, možda postoji mana u Hawkingovu eksperimentu jer se on oslanja na deduktivnu logiku. Uostalom, lako je doći do objašnjenja zašto je njegov poziv bio nezapažen. Možda je u vrijeme kada je izumljeno putovanje vremenom, svijet zaboravio na Hawkinga ili YouTube više nije postojao.
S druge strane, možda putnici kroz vrijeme jednostavno žele zadržati svoje postojanje tajnim. No, čak i visoko obučeni supertajni agenti putovanja kroz vijeme mogu ponekad pogriješiti i slučajno otkriti svoje buduće podrijetlo. Naprimjer, traženjem kometa u Googleu prije nego je on uopće postojao.
Comet ISON otkriven je u 2012. godini, tako da je vrlo vjerojatno da je netko iz sadašnjosti tražio podatke o kometu na Googleu ili Twitteru, ali nikako ne prije njegova otkrića. Robert Nemiroff i Teresa Wilson iz Michigan Technological Universityja zaključili su da istraživanjem o postojanju pretraživanja kometa na internetu prije 2012. godine mogu doći do dokaza o postojanju vremenskih putnika.
Nije lako voditi takve pretrage, a rezultati mogu biti pogrešni. Naprimjer, stare stranice često sadrže nove oglase. I dok je moguće pretraživati stranice koje imaju Google pretragu, one navode samo termine s visokim opsegom pretrage, pa jedna pretraga za Comet ISON ne bi bila zabilježena.
Twitter pak može tražiti opsežno. Ali Nemiroff i Wilson na njemu nisu pronašli dokaze za bilo koje spominjanje Comet ISON prije nego što je komet otkriven. Pokušali su tražiti i u raznim drugim bazama podataka, no također bez uspjeha. Osim toga, pokušali su tražiti ako je bilo tko spomenuo papu Franju prije nego što je postao papa, samo u slučaju da putnici kroz vrijeme nisu zainteresirani za astronomiju. Još uvijek bez sreće.
No, za razliku od Hawkinga, Nemiroff i Wilson nisu zaključili da vremenski putnici zbog toga ne postoje.
„Negativni rezultati koji se ovdje mogu naći da putnici iz budućnosti nisu među nama i da ne mogu komunicirati s nama preko modernog Interneta, nipošto nisu dokaz njihove odsutnosti”, napisali su Nemiroff i Wilson u svojem radu.
Uostalom deduktivno zaključivanje podložno je manama koje imaju sva deduktivna zaključivanja – kao što je oslanjanje na premise koje ne moraju biti točne.
Pismo Edgara Allana Poea iz 2848. godine objašnjava da je nekadašnje deduktivno zaključivanje temeljeno na očitim istinama lažno jer ne postoji nešto što može biti očita istina. Već su znanstvenici iz 19. stoljeća trebali shvatiti da se takva istina (npr. da stvar ne može djelovati ako nije tamo) može pokazati pogrešnom.
Zasigurno, začete su mnoge lažne stvari, a mnoge nepojmljive stvari su se ispostavile točnima. Dakle, sposobnost mnogih pisaca, pa čak i znanstvenika da zamisle putovanje kroz vrijeme ne dokazuje da je to istina. No, nemogućnost mnogih drugih da zamisle putovanje kroz vrijeme ne dokazuje da je to laž. (znanost.geek.hr)
0 komentari:
Objavi komentar